Author Archive: admin

Novi Liber o AFERA TUNELA

Predsjednik Uprave vodeće austrijske građevinske tvrtke Strabag, dr. Hans Peter Haselsteiner, 28. kolovoza poslao je premijeru Ivi Sanaderu pismo alarmantnog sadržaja u kojem ga obavještava o mogućim malverzacijama u natječaju za odabir izvođača radova za drugu fazu opremanja 11 tunela na dionici od Kikovice do Stare Sušice na autocesti Rijeka-Zagreb.

U pismu se navodi kako je Strabagov konzorcij 20. kolovoza tvrtki Autocesta Rijeka-Zagreb (ARZ) podnio dokumentaciju za sudjelovanje u natječaju. Konzorcij pet tvrtki – Strabag AG, Strabag Anlagentechnik, Viadukt, Exor i Ovit – ponudio je cijenu od 529,5 milijuna kuna, dok je konkurentska ponuda hrvatske tvrtke Dalekovod iznosila 555,9 milijuna.

PONIŠTENJE

U međuvremenu smo dobili naznake da se razmatra mogućnost poništenja natječaja. Strabag neće imati drugu opciju osim da iscrpi sva pravna sredstva protiv mogućeg poništenja. Stoga tražimo vašu podršku kako bi se osiguralo da hrvatske vlasti poštuju rezultate natječaja”, napisao je dr. Haselsteiner hrvatskom premijeru s kojim je, kako tvrde naši izvori, osobni prijatelj od kraja osamdesetih, iz vremena kad je Sanader živio i radio u Austriji.
Haselsteinerove strepnje pokazale su se opravdanima, no natječaj nije poništen, već je ARZ posao povjerio Dalekovodu čija je ponuda nepovoljnija za više od 26 milijuna kuna.
Čim su to saznali, u Strabagu su se, kao što su i najavili u pismu premijeru, upustili u pravnu bitku za ostvarenje svojih prava.
Dok na pedesetak kilometara dugoj dionici od Kikovice iznad Rijeke do Stare Sušice u Gorskom kotaru radovi ne prestaju ni u noćnim satima, čini se da je na pomolu afera koja bi mogla ugroziti i financijsku konstrukciju pa tako i planirani rok završetka punog profila autoceste do kraja 2008.

DOKUMENTACIJA

Naime, informacija o nelogičnosti u odabiru najpovoljnijeg ponuđača odmah je došla do čelnih ljudi Europske investicijske banke (EIB), čiji su krediti glavni izvor financiranja izgradnje tog, ali i desetak drugih infrastrukturalnih projekata hrvatske Vlade u ukupnoj vrijednosti od 220 milijuna eura.
Prema dokumetaciji koju Globus posjeduje, tvrtka ARZ, zadužena za građenje i održavanje autoceste, 5. rujna donijela je odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuđača, tvrtke Dalekovod. Dalekovod bi trebao nabaviti i ugraditi elektroopremu i prometnu oporemu na dionici koja se gradi, obaviti rekonstrukciju postojećih centara za kontrolu prometa te izgraditi zidove za zaštitu od buke na potezu od Kikovice do tunela Tuhobić.
Austrijski konzorcij Strabag 10. rujna uložio je ARZ-u prigovor na tu odluku. U prigovoru Strabag naglašava kako su na natječaj stigle tri ponude. Iz zapisnika s otvaranja ponuda jasno je da je Strabagova ponuda 26,4 milijun kuna povoljnija od odabrane Dalekovodove, te 54 milijuna jeftinija od one trećeg ponuđača, tvrtke Končar Inženjering. U Strabagovu konzorciju ne slažu se s prilično neuvjerljivim argumentima koje je ARZ u obrazloženju svoje odluke naveo kao njihove nedostatke. U obrazloženju odbijenice austrijskom konzorciju ARZ navodi kako nije jasno naznačeno koja će od pet tvrtki iz konzorcija obaviti koji dio posla, dio dokumentacije o bivšim poslovima tvrtki nije ovjeren kod javnog bilježnika, nisu priložene ovjerene kopije radnih knjižica…

POSLOVANJE

Prema ocjeni ARZ-ove komisije, jedan član konzorcija nije priložio bilancu dobiti i gubitaka iz 2004., dok drugi nije ovjerio financijska izvješća, nisu ovjereni prijevodi potvrda o podmirenim porezima, a ovlaštenja tvrtki proizvođača opreme Philips i Siteco priložena su također kao neovjerene kopije. U Strabagu tvrde da su u svojoj ponudi priložili svu potrebnu dokumentaciju, uključujući i onu o financijskom poslovanju tvrtke iz koje je jasno da udovoljavaju svim zahtjevima naručitelja i hrvatskim propisima. S obzirom na sve to, Strabag od ARZ-a traži da ponovno preispita sve ponude. Kako doznajemo iz izvora bliskog upravi Strabaga, Europska investicijska banka neslužbeno je najavila kako bi na teren mogla poslati svoje povjerenstvo koja bi uvidom u natječaj trebalo utvrditi što se doista dogodilo. Sve bi to, tvrde naši sugovornici, radove na dionici moglo usporiti za šest do sedam mjeseci. Naime, kao institucija EU-a koja najjeftinijim razvojnim kreditima potiče izgradnju infrastrukture, EIB, neslužbeno doznajemo, odmah reagira na potencijalne slučajeve korupcije tako da može obustaviti isplate mjesečnih tranši tekućih kredita. Glasnogovornik EIB-a Dušan Ondrejička pojašnjava “kako ta banka može financirati samo projekte u kojima se javne nabave provode u skladu s propisima EU-a”.
“Do sada nismo dobili nikakav dokaz da javni natječaji za gradnju autoceste Zagreb-Rijeka nisu u skladu sa zakonima EU, a ako se utvrde nezakonitosti, banka će odlučiti koje će mjere poduzeti”, navodi Ondrejička. ARZ  je dužan ugovor o izvođenju radova prije potpisa proslijediti u EIB-u na odobrenje.

Ekološka Bomba U Zagrebačkim Cijevima

Policija i Uskok istražuju ekološki skandal u zagrebačkom vodovodu čije posljedice mogu ugroziti zdravlje tisuća Zagrepčana!

Sve je počelo prije tri tjedna, nakon što su stanovnici novog naselja Vrbani III javnost zasuli pritužbama o zagađenoj vodi. Analize su pokazale da je riječ o zasićenju vode mineralnim uljima, znatno većem od dozvoljenog. Voda je imala boju i neugodan miris, pa su stanovnici novih zgrada s ukupno 2000 stanova, plaćenih i do 2400 eura po četvornom metru, digli primjerenu paniku. Gradska uprava krivnju je odmah prebacila na investitora  Zagrebgradnju d.o.o., inače svog dugogodišnjeg partnera. Vlasnik te tvrtke Branko Vojnović posljednjih je dana izbjegavao novinare, ali se ispovjedio policiji. Djelatnicima PUZ-a ispričao je kronologiju zbivanja na Vrbanima III, što su počela još u travnju 2006., te priložio dokumentaciju iz koje je vidljivo da je s instalacijama njegove tvrtke sve u redu, ali nije sa zagrebačkom vodom, koja u nekim naseljima sadrži i do 80 puta veću koncentraciju mineralnih ulja od dozvoljene. Na to je osobno u nekoliko navrata upozoravao gradske vlasti i Zvonimira Šostara, pročelnika zagrebačkog Ureda za zdravstvo. Poglavarstvo grada Zagreba, dakle, bilo je upoznato s problematičnim zagađenjem vode na Vrbanima, ali nije reagiralo. Policija je preuzela inicijativu i u roku od tjedan dana dovršila vještačenje na vodovodnim instalacijama Zagrebgradnje. Nalazi su, kako nam je prenio Marijan Tomurad, načelnik PUZ-a, bili prilično iznenađujući. “U samim vodovodnim cijevima, vodokotlićima i u bojlerima, koji su ispitani za potrebe kriminalističke obrade, nije pronađena zabrinjavajuća koncentracija mineralnih ulja, ali je zato otkrivena na dva hidranta u kvartu, te na šest analiziranih pipa, iz čega bi se moglo zaključiti da je problem u vodi koja dolazi iz vodovoda”, izjavio je Tomurad Globusovim novinarima potkraj prošlog tjedna. Policija je krenula i u ispitivanje nekih bunara koji opskrbljuju Zagreb, od kojih su, navodno, dva bila naročito sumnjiva: bunar broj 6 na Strmecu i bunar Mala Mlaka kod Velike Gorice. U blizini prvog nalazi se zakopano odlagalište otpada, a u blizini drugog tiskara na koju su se katkad, kao na onečišćivača voda, žalili lokalni stanovnici. Uslijedilo je iznenađenje. Policija je na nekim bunarima otkrila potpuno nove filtre, koje je vodoopskrba promijenila doslovno preko noći, a primijećeno je i da u naselju Vrbani djelatnici gradskih poduzeća gotovo danonoćno rade na ispiranju cijevi i promjenama filtara. Nakon takvih intervencija kvaliteta vode bi se nakratko poboljšala, dovoljno da Gradski zavod za javno zdravstvo obavijesti javnost o tome.
No, prava je istina da se time samo prikriva pravo činjenično stanje, a ono govori o zagađenju vode u širem dijelu Zagreba. Stanovnici zagrebačke podsljemenske četvrti Vrhovec tako su 27. kolovoza, u jeku ekoskandala na Vrbanima, od Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba samoinicijativno zatražili analizu uzorka vode, i istog su dana izvješćeni da njihova voda “nije sukladna uvjetima koji su propisani Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće”. Policija je tih dana dobila dojave da se u nekim zagrebačkim školama đacima preporučuje nošenje boca s vodom, jer je voda iz slavine “neispravna”.

Uskokova istraga

Zbog sumnji u zataškavanje moguće ekološke katastrofe u Zagrebu, u istragu se uključio i Uskok. Kako doznajemo, djelatnici Uskoka ovih dana će saslušati i Branka Vojnovića, vlasnika Zagrebgradnje.
“Globus” je upoznat sa sadržajem njegova iskaza policiji, koji govori o naporima gradskog poglavarstva da cijeli slučaj minorizira i zataška, premda je time izravno ugroženo zdravlje zagrebačkih građana. Vojnović je u policiji izjavio da su problemi s povećanom količinom mineralnih ulja u vodi na Vrbanima III počeli u travnju 2006. To je ustanovljeno mikrobiološkom analizom vode, dok su u isto vrijeme neugodan miris vode prijavljivali i prvi stanari, obitelj Puškarić u objektu K4-1. Sanitarni inspektor prvi put utvrđuje lošu kvalitetu vode, zbog čega zgradi nije izdana sanitarna suglasnost. Vojnović tada putem svojih zaposlenika  s problemom upoznaje djelatnice gradskog zavoda za javno zdravstvo Svjetlanu Andreis i Sandru Šikić, nekon čega je iz zgrade K4-1 ponovo uzet uzorak vode za analizu, no on se ovaj put pokazuje uredan u jednom, a loš u dva stana.

Nakon tehničkog pregleda zgrade, 21. srpnja 2006., izvršena je mikrobiološka analiza vode, ali ne i na mineralna ulja, i nalaz je bio uredan. Isto se ponovilo s analizama vode u tri stana u listopadu. Ispitivanje uzoraka cijevi i bojlera pokazuju da oni udovoljavaju zdravstvenim standardima.  No, 23. studenog stanari prijavljuju investitoru neugodan miris koji se širi iz vode, a rezultati analize pokazuju drastično povećanje koncentracije mineralnih ulja, o čemu Vojnović izvješćuje Zvonimira Šostara. Gradske vlasti i ovaj put su bile bez ikakve reakcije, na što je Vojnović, kako kasnije prepričava policiji, posumnjao da u poglavarstvu znaju u čemu je problem – ali ga ne žele ili ne mogu riješiti!
Umjesto toga Zagrebgradnji je naloženo da izvrši “terapiju ispiranja cijevi”, a iz poglavarstva mu je sugerirano i s kojom tvrtkom treba sklopiti ugovor o ispiranju. Riječ je o poduzeću Aqua professional koje je obavilo čišćenje cijelog sustava u zgradama K3 Ai B, koje je trajalo dva dana i Zagrebgradnju koštalo ukupno 400 tisuća kuna. Istu akciju ispiranja Aqua professional ponovila je nakon toga još jednom, u trajanju od tri dana. Ispražnjena je cijela hidrantska i sanitarna mreža, nakon čega je iz nje uzet uzorak – koji je opet imao preveliku količinu mineralnih ulja.Zbog sumnji u zataškavanje moguće ekološke katastrofe u Zagrebu, u istragu se uključio i Uskok. Kako doznajemo, djelatnici Uskoka ovih dana će saslušati i Branka Vojnovića, vlasnika Zagrebgradnje.
“Globus” je upoznat sa sadržajem njegova iskaza policiji, koji govori o naporima gradskog poglavarstva da cijeli slučaj minorizira i zataška, premda je time izravno ugroženo zdravlje zagrebačkih građana. Vojnović je u policiji izjavio da su problemi s povećanom količinom mineralnih ulja u vodi na Vrbanima III počeli u travnju 2006. To je ustanovljeno mikrobiološkom analizom vode, dok su u isto vrijeme neugodan miris vode prijavljivali i prvi stanari, obitelj Puškarić u objektu K4-1. Sanitarni inspektor prvi put utvrđuje lošu kvalitetu vode, zbog čega zgradi nije izdana sanitarna suglasnost. Vojnović tada putem svojih zaposlenika  s problemom upoznaje djelatnice gradskog zavoda za javno zdravstvo Svjetlanu Andreis i Sandru Šikić, nekon čega je iz zgrade K4-1 ponovo uzet uzorak vode za analizu, no on se ovaj put pokazuje uredan u jednom, a loš u dva stana.

Nakon tehničkog pregleda zgrade, 21. srpnja 2006., izvršena je mikrobiološka analiza vode, ali ne i na mineralna ulja, i nalaz je bio uredan. Isto se ponovilo s analizama vode u tri stana u listopadu. Ispitivanje uzoraka cijevi i bojlera pokazuju da oni udovoljavaju zdravstvenim standardima.  No, 23. studenog stanari prijavljuju investitoru neugodan miris koji se širi iz vode, a rezultati analize pokazuju drastično povećanje koncentracije mineralnih ulja, o čemu Vojnović izvješćuje Zvonimira Šostara. Gradske vlasti i ovaj put su bile bez ikakve reakcije, na što je Vojnović, kako kasnije prepričava policiji, posumnjao da u poglavarstvu znaju u čemu je problem – ali ga ne žele ili ne mogu riješiti!
Umjesto toga Zagrebgradnji je naloženo da izvrši “terapiju ispiranja cijevi”, a iz poglavarstva mu je sugerirano i s kojom tvrtkom treba sklopiti ugovor o ispiranju. Riječ je o poduzeću Aqua professional koje je obavilo čišćenje cijelog sustava u zgradama K3 Ai B, koje je trajalo dva dana i Zagrebgradnju koštalo ukupno 400 tisuća kuna. Istu akciju ispiranja Aqua professional ponovila je nakon toga još jednom, u trajanju od tri dana. Ispražnjena je cijela hidrantska i sanitarna mreža, nakon čega je iz nje uzet uzorak – koji je opet imao preveliku količinu mineralnih ulja.