Ekološka Bomba U Zagrebačkim Cijevima

Policija i Uskok istražuju ekološki skandal u zagrebačkom vodovodu čije posljedice mogu ugroziti zdravlje tisuća Zagrepčana!

Sve je počelo prije tri tjedna, nakon što su stanovnici novog naselja Vrbani III javnost zasuli pritužbama o zagađenoj vodi. Analize su pokazale da je riječ o zasićenju vode mineralnim uljima, znatno većem od dozvoljenog. Voda je imala boju i neugodan miris, pa su stanovnici novih zgrada s ukupno 2000 stanova, plaćenih i do 2400 eura po četvornom metru, digli primjerenu paniku. Gradska uprava krivnju je odmah prebacila na investitora  Zagrebgradnju d.o.o., inače svog dugogodišnjeg partnera. Vlasnik te tvrtke Branko Vojnović posljednjih je dana izbjegavao novinare, ali se ispovjedio policiji. Djelatnicima PUZ-a ispričao je kronologiju zbivanja na Vrbanima III, što su počela još u travnju 2006., te priložio dokumentaciju iz koje je vidljivo da je s instalacijama njegove tvrtke sve u redu, ali nije sa zagrebačkom vodom, koja u nekim naseljima sadrži i do 80 puta veću koncentraciju mineralnih ulja od dozvoljene. Na to je osobno u nekoliko navrata upozoravao gradske vlasti i Zvonimira Šostara, pročelnika zagrebačkog Ureda za zdravstvo. Poglavarstvo grada Zagreba, dakle, bilo je upoznato s problematičnim zagađenjem vode na Vrbanima, ali nije reagiralo. Policija je preuzela inicijativu i u roku od tjedan dana dovršila vještačenje na vodovodnim instalacijama Zagrebgradnje. Nalazi su, kako nam je prenio Marijan Tomurad, načelnik PUZ-a, bili prilično iznenađujući. “U samim vodovodnim cijevima, vodokotlićima i u bojlerima, koji su ispitani za potrebe kriminalističke obrade, nije pronađena zabrinjavajuća koncentracija mineralnih ulja, ali je zato otkrivena na dva hidranta u kvartu, te na šest analiziranih pipa, iz čega bi se moglo zaključiti da je problem u vodi koja dolazi iz vodovoda”, izjavio je Tomurad Globusovim novinarima potkraj prošlog tjedna. Policija je krenula i u ispitivanje nekih bunara koji opskrbljuju Zagreb, od kojih su, navodno, dva bila naročito sumnjiva: bunar broj 6 na Strmecu i bunar Mala Mlaka kod Velike Gorice. U blizini prvog nalazi se zakopano odlagalište otpada, a u blizini drugog tiskara na koju su se katkad, kao na onečišćivača voda, žalili lokalni stanovnici. Uslijedilo je iznenađenje. Policija je na nekim bunarima otkrila potpuno nove filtre, koje je vodoopskrba promijenila doslovno preko noći, a primijećeno je i da u naselju Vrbani djelatnici gradskih poduzeća gotovo danonoćno rade na ispiranju cijevi i promjenama filtara. Nakon takvih intervencija kvaliteta vode bi se nakratko poboljšala, dovoljno da Gradski zavod za javno zdravstvo obavijesti javnost o tome.
No, prava je istina da se time samo prikriva pravo činjenično stanje, a ono govori o zagađenju vode u širem dijelu Zagreba. Stanovnici zagrebačke podsljemenske četvrti Vrhovec tako su 27. kolovoza, u jeku ekoskandala na Vrbanima, od Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba samoinicijativno zatražili analizu uzorka vode, i istog su dana izvješćeni da njihova voda “nije sukladna uvjetima koji su propisani Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće”. Policija je tih dana dobila dojave da se u nekim zagrebačkim školama đacima preporučuje nošenje boca s vodom, jer je voda iz slavine “neispravna”.

Uskokova istraga

Zbog sumnji u zataškavanje moguće ekološke katastrofe u Zagrebu, u istragu se uključio i Uskok. Kako doznajemo, djelatnici Uskoka ovih dana će saslušati i Branka Vojnovića, vlasnika Zagrebgradnje.
“Globus” je upoznat sa sadržajem njegova iskaza policiji, koji govori o naporima gradskog poglavarstva da cijeli slučaj minorizira i zataška, premda je time izravno ugroženo zdravlje zagrebačkih građana. Vojnović je u policiji izjavio da su problemi s povećanom količinom mineralnih ulja u vodi na Vrbanima III počeli u travnju 2006. To je ustanovljeno mikrobiološkom analizom vode, dok su u isto vrijeme neugodan miris vode prijavljivali i prvi stanari, obitelj Puškarić u objektu K4-1. Sanitarni inspektor prvi put utvrđuje lošu kvalitetu vode, zbog čega zgradi nije izdana sanitarna suglasnost. Vojnović tada putem svojih zaposlenika  s problemom upoznaje djelatnice gradskog zavoda za javno zdravstvo Svjetlanu Andreis i Sandru Šikić, nekon čega je iz zgrade K4-1 ponovo uzet uzorak vode za analizu, no on se ovaj put pokazuje uredan u jednom, a loš u dva stana.

Nakon tehničkog pregleda zgrade, 21. srpnja 2006., izvršena je mikrobiološka analiza vode, ali ne i na mineralna ulja, i nalaz je bio uredan. Isto se ponovilo s analizama vode u tri stana u listopadu. Ispitivanje uzoraka cijevi i bojlera pokazuju da oni udovoljavaju zdravstvenim standardima.  No, 23. studenog stanari prijavljuju investitoru neugodan miris koji se širi iz vode, a rezultati analize pokazuju drastično povećanje koncentracije mineralnih ulja, o čemu Vojnović izvješćuje Zvonimira Šostara. Gradske vlasti i ovaj put su bile bez ikakve reakcije, na što je Vojnović, kako kasnije prepričava policiji, posumnjao da u poglavarstvu znaju u čemu je problem – ali ga ne žele ili ne mogu riješiti!
Umjesto toga Zagrebgradnji je naloženo da izvrši “terapiju ispiranja cijevi”, a iz poglavarstva mu je sugerirano i s kojom tvrtkom treba sklopiti ugovor o ispiranju. Riječ je o poduzeću Aqua professional koje je obavilo čišćenje cijelog sustava u zgradama K3 Ai B, koje je trajalo dva dana i Zagrebgradnju koštalo ukupno 400 tisuća kuna. Istu akciju ispiranja Aqua professional ponovila je nakon toga još jednom, u trajanju od tri dana. Ispražnjena je cijela hidrantska i sanitarna mreža, nakon čega je iz nje uzet uzorak – koji je opet imao preveliku količinu mineralnih ulja.Zbog sumnji u zataškavanje moguće ekološke katastrofe u Zagrebu, u istragu se uključio i Uskok. Kako doznajemo, djelatnici Uskoka ovih dana će saslušati i Branka Vojnovića, vlasnika Zagrebgradnje.
“Globus” je upoznat sa sadržajem njegova iskaza policiji, koji govori o naporima gradskog poglavarstva da cijeli slučaj minorizira i zataška, premda je time izravno ugroženo zdravlje zagrebačkih građana. Vojnović je u policiji izjavio da su problemi s povećanom količinom mineralnih ulja u vodi na Vrbanima III počeli u travnju 2006. To je ustanovljeno mikrobiološkom analizom vode, dok su u isto vrijeme neugodan miris vode prijavljivali i prvi stanari, obitelj Puškarić u objektu K4-1. Sanitarni inspektor prvi put utvrđuje lošu kvalitetu vode, zbog čega zgradi nije izdana sanitarna suglasnost. Vojnović tada putem svojih zaposlenika  s problemom upoznaje djelatnice gradskog zavoda za javno zdravstvo Svjetlanu Andreis i Sandru Šikić, nekon čega je iz zgrade K4-1 ponovo uzet uzorak vode za analizu, no on se ovaj put pokazuje uredan u jednom, a loš u dva stana.

Nakon tehničkog pregleda zgrade, 21. srpnja 2006., izvršena je mikrobiološka analiza vode, ali ne i na mineralna ulja, i nalaz je bio uredan. Isto se ponovilo s analizama vode u tri stana u listopadu. Ispitivanje uzoraka cijevi i bojlera pokazuju da oni udovoljavaju zdravstvenim standardima.  No, 23. studenog stanari prijavljuju investitoru neugodan miris koji se širi iz vode, a rezultati analize pokazuju drastično povećanje koncentracije mineralnih ulja, o čemu Vojnović izvješćuje Zvonimira Šostara. Gradske vlasti i ovaj put su bile bez ikakve reakcije, na što je Vojnović, kako kasnije prepričava policiji, posumnjao da u poglavarstvu znaju u čemu je problem – ali ga ne žele ili ne mogu riješiti!
Umjesto toga Zagrebgradnji je naloženo da izvrši “terapiju ispiranja cijevi”, a iz poglavarstva mu je sugerirano i s kojom tvrtkom treba sklopiti ugovor o ispiranju. Riječ je o poduzeću Aqua professional koje je obavilo čišćenje cijelog sustava u zgradama K3 Ai B, koje je trajalo dva dana i Zagrebgradnju koštalo ukupno 400 tisuća kuna. Istu akciju ispiranja Aqua professional ponovila je nakon toga još jednom, u trajanju od tri dana. Ispražnjena je cijela hidrantska i sanitarna mreža, nakon čega je iz nje uzet uzorak – koji je opet imao preveliku količinu mineralnih ulja.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *